O triatlonu…

Triatlon – Rađanje jednog novog sporta

Triatlon  je atletsko natjecanje koje u sebi sadrži tri discipline:
plivanjebicikl i trčanje.

Događaji u Francuskoj s početka 20. stoljeća smatraju se počecima triatlona. Najraniji zapis datira iz 1901. godine kada je u mjestu Joinville-le-Pont, Val-de-Marne održan događaj  “Les trois sports” (Tri sporta), a sastojao se od trčanja, bicikla i kanu segmenta.

S vremenom je kanu segment zamijenjen plivanjem, a za događaj u Joinville-le-Pontu 19. lipnja 1921. novine L’Auto navode da se utrka sastojala od 3 km trčanja, 12 km vožnje biciklom  i plivanja preko rijeke Marne, sve uzastopno i bez odmora.

Tijekom 1920-ih i u drugim gradovima Francuske javljaju se slična događanja: “Course des Trois Sports” u Marseillesu i “La Course des Débrouillards” u Poissyju. Ovi događaji se nastavljaju polako širiti i rasti u popularnosti. Zanimljiv događaj “Les Trois Sports” se održao 1934. godine u gradu La Rochelle, a sastojao se od plivanja  preko kanala (200 m), biciklističke vožnja oko luke La Rochelle (10 km), te trčanja na stadionu André-Barbeau (1,2 km).

Nakon tih godina triatlon nije bio organiziran, odnosno nije bilo podataka o natjecanjima, sve do natjecanja ‘Mission Bay Triathlon’ u blizini San Diega u Americi 25. rujna 1974. godine (17:45h, srijeda). Utrka se sastojala od 10 km trčanja, 8 km vožnje biciklom i 500 m plivanja.
Na startu utrke našlo se 46 natjecatelja mahom kolega i poznanika iz atletskog i plivačkog kluba, dok su u organizaciji sudjelovale obitelji istih. Vrijeme pobjednika Billa Phillipsa iznosilo je 55 minuta i 44 sekunde, i svi koji su startali su i završili utrku, a posljednja je ciljem prošla Barbara Stalder nakon 1 sat 34 minute i 51 sekundu.
Taj se datum danas bilježi kao početak modernog triatlona. Utemeljitelji sporta kojeg mi danas poznajemo kao triatlon jesu Jack Johnstone i Don Shanahan

Kako su Johnstone i Shanahan došli na ideju o triatlonu?

Jogging kao oblik rekreacije 70ih godina u Americi doživljava veliku popularnost i ekspanziju. Unatoč tome što je bio član sveučilišnih plivačkih timova 1957, Johnstone je bio osrednji trkač. Godine 1973 sudjelovao je na rođendanskom biatlonu – svojevrsni aquatlon – kolege Davea Paina (4,5 milje trčanja i ¼ milje plivanja) .

Sljedeće godine nakon drugog sudjelovanja i plasiranja među prvih 10 natjecatelja, Johnstone je želio i sam organizirati ovakvu utrku te je zamolio Billa Stocka predsjednika svog San Diego Track Cluba da utrku doda u klupski raspored. Bill Stock je Jacka uputio na Dona Shanahana koji je također imao na pameti slične „čudne“ utrke i predložio da naprave zajednički projekt kako ne bi bilo previše čudnih utrka u kalendaru. Jack je nazvao Dona koji mu je predložio da uključe i biciklističku dionicu (jer su u gradu već postojale slične run-swim utrke). Jack Johnstone baš i nije bio oduševljen s tom idejom jer nije niti imao bicikl, ali je pristao.

Pri imenovanju događaja par je koristio neslužbeno dogovoreni sustav imenovanja za multisportni događaj, koristeći za prefiks grčki broj trijasa za broj događaja (tri) i sufiks athlos grčki za natjecanje, pa je stoga događaj nazvan Mission Bay Triathlon.

 

Zanimljivo je spomenuti da niti jedan osnivač nije čuo za francuske događaje, oboje vjerujući da je njihova ideja za utrku jedinstvena.

Veliki broj sudionika iznenadio je Johnstonea i Shanahana, a dvoje značajnih sudionika Judy i John Collins će četiri godine kasnije otkriti događaj koji je međunarodnu pozornost usmjerio na novi sport –Ironman Triathlon Hawaii.

Kao 35. ciljem je prošao John Collins (1:19:19) časnik američke ratne mornarice. Da nije bilo Johna Collinsa koji biva premješten na Oahu, jedan od 8 Havajskih otoka upitno je bi li triatlon uopće postao organiziranim sportom ili bi ostao još jedan pokušaj testiranja ljudske izdržljivosti.

Ideja za originalni Ironman Triathlon nastala je tijekom ceremonije dodjele nagrada za Oʻahu Perimeter Relay 1977. Među sudionicima su bili predstavnici i trkača sa srednjeg Pacifika i plivačkog kluba Waikiki, čiji su članovi dugo raspravljali o tome koji su sportaši spremniji, trkači ili plivači.

Tom je prilikom zapovjednik američke mornarice John Collins istaknuo da je nedavni članak u časopisu Sports Illustrated objavio da je belgijski biciklist Eddy Merckx imao najveći zabilježeni “unos kisika” od bilo kojeg sportaša koji je ikad izmjeren, pa su možda biciklisti bili spremniji od svih.

Collins i njegova supruga Judy Collins sudjelovali su u triatlonima koje je 1974. i 1975. organizirao San Diego Track Club u Kaliforniji pa je Collins predložio da raspravu treba riješiti trkom koja kombinira tri postojeća daljinska natjecanja koja su već na otoku: 

• The Waikiki Roughwater Swim – plivanje na otvorenom moru na plaži Waikiki (2,4 milje ili 3,86 km), 

• the Around-Oahu Bike Race – biciklistička utrka oko otoka Oahua (115 milja ili 185 km; izvorno dvodnevni događaj) i 

• Honolulu Marathon (26,219 milja ili 42,195 km).

i na praktičan način razriješe pitanje tko je najspremniji sportaš: plivač, trkač ili biciklist, a tko prvi prođe ciljem zvat ću ga čeličnim čovjekom – IRONMAN.

Prije utrke, svaki je sportaš dobio tri lista papira s nekoliko pravila i opisom staze. Na posljednjoj je stranici rukom napisan ovaj poticaj: “Swim 2.4 miles! Bike 112 miles! Run 26.2 miles! Brag for the rest of your life” – Hvalite se do kraja života! – danas zaštitni znak utrke!

Natjecanje je održano 18. veljače 1978. godine (u 7:00h) što je početak prvog modernog dužinskog triatlona – Ironman triatlona. Ovo je najcjenjenije triatlon natjecanje poslije Olimpijskih igara.  

Pobijedio je Gordon Haller (iskusni maratonac s PB 2:27:34, a uz to je bio i dobar biciklist – zaposlen kao stručnjak za komunikacije u američkoj mornarici) s vremenom 11:46:58 i postao prvim Ironmanom. Utrku je od 15 natjecatelja završilo njih 12, a među njima i John Collins (nešto ispod 17 sati). Zanimljivost je da je Haller nastavio s Ironman natjecanjima (tijekom sljedećih  40 godina) i postao 25x Ironman finišer.

Organizacija utrke je Johna Collinsa stajala 25 dolara pa je pristao organizirati utrku i slijedeće godine. Već sljedeće godine bilo je prijavljeno 50 sudionika, ali zbog loših vremenskih uvjeta je nastupilo samo 15 natjecatelja. Te 1979. godine pobijedio je Tom Warren popravivši rezultat Gordona Hallera za više od 30 minuta (11:15:46). Među njima se pojavila i prva žena – Lyn Lemaire kao prva Ironwoman – 6. u ukupnom poretku s vremenom 12:55:38.

 Velike zasluge za promociju utrke ima Barry McDermott novinar Sports Illustrateda koji je pratio golf natjecanje i u lokalnim novinama pročitao vijest o održavanju utrke. Potražio je Johna Collinsa i vozeći se u autu odgledao cijelu utrku te napisao članak. Njegov članak ponukao je vodstvo ABC-a da kontaktira Collinsa i napravi reportažu koja će zaintrigirati mnoštvo i omasoviti utrku.

Baš kada utrka počinje prerastati u nešto veliko John Collins biva premješten sa Hawaiia i prepušta utrku bračnom paru Silk koji vodi lokalni fitnes klub. Nakon rastave braka Valerie Silk dobiva pravo na organizaciju utrke. Valerie donosi odluku da 1981. preseli utrku sa pitomog Oahu otoka na lavom opustošeni Big Island gdje vjetrovi koji se spuštaju sa vulkana Mauna Kea dostižu brzine do 80 km/h, a temperatura zraka kroz polja lave kojima prolazi maratonska staza zna biti i 50°C. Godine 1982. pomaknut je datum utrke s veljače na listopad; kao rezultat ove promjene dogodila su se dva Ironman Triathlon te godine.

Zahvaljujući čudesnoj moći televizije Ironman na Big Islandu postaje planetarno popularan (te godine se već natječe 1.000 sudionika) te prerasta u svjetsko prvenstvo u Ironman triatlonu. Tako da se zbog velikog interesa sportaša iz cijelog svijeta za nastup uvodi niz kvalifikacijskih utrka na svim kontinentima. 

Broj sportaša koji svake godine pokušava doći do kvalifikacije popeo se zadnjih godina na 50.000 natjecatelja svih dobnih skupina (od 18 do 80 godina).

James P. Gills je 1990. godine kupio Hawaii Triathlon Corporation, vlasnika marke Ironman od Silk. S brendom Ironman, Gills je osnovao Svjetsku triatlon korporaciju.  

Ironman format natjecanje ostaje nepromijenjneo do danas, a havajski Ironman se smatra prestižnim događajem u svijetu triatlona. Trenutni rekord staze Ironman Hawaii postavio je 2019. Jan Frodeno (Njemačka), čije je vrijeme pobjede bilo 7:51:13h. Daniela Ryf (Švicarska) postavila je rekord na stazi za žene u 2018. godini s vremenom od 8:26:18h.

Sport je ubrzo s Havaja prešao Atlanski ocean i osvojio Europu, a kasnije se proširio po cijelom svijetu. Prvi triatlon u Europi održan je 30.08.1980 u Pilsen, Čehoslovačka. Već sljedeće godine, triatloni se održavaju u Nizozemskoj, Belgiji i Zapadnoj Njemačkoj. Danas je triatlon je jedan od najbrže rastućih sportova u svijetu.

European Triathlon Union (ETU) je osnovan 1984, a International Triathlon Union (ITU) 1989.

Dana 23.07.1985 u Immenstadt, Z. Njemačka, održano je 1. Europsko prvenstvo u triatlonu.

Godine 1994. triatlon je postao olimpijskim sportom, a u programu Olimpijskih igara je od 2000. godine i od tada je standardni olimpijski sport. Dionice triatlona propisane na Igrama jesu: 1,5 km plivanje, 40 km bicikl, 10 km trčanje. Stoga se i navedene duljine staze u triatlonu još nazivaju i ‘olimpijski triatlon’.

Kako je Triatlon stigao u Hrvatsku?

Krajem 70ih godina prošlog stoljeća, nakon prvog održanog Ironman natjecanja u SAD, Hawaii (1978), triatlon se preselio u Europu.
U to vrijeme u Nizozemskoj je živio naš Šibenčanin Čedo Paić koji je u mladosti veslao za šibensku „Krku“ i tih 70ih godina bio kandidat za Olimpijske igre u Munchenu (1972). Međutim, posao ga je odveo u Nizozemsku gdje se preselio i nastanio do današnjih dana.
Paić nije mogao bez sporta, a danas je teško zamisliti i sport – triatlon bez Paića. Zahvaljujući odličnim fizičkim predispozicijama i jakom sportskom duhu, novi sport koji je bio na pomolu bio je za Paića izazov po mjeri.1984. Čedo Paić bio je prvi Hrvat koji je sudjelovao na jednom triatlonskom natjecanju,  Sparnnawaude (Nizozemska) gdje je završio olimpijski triatlon (1,5 km plivanja, 40 km bicikla, 10 km trčanje).

28.08.1985 Čedo Paić je bio i prvi Hrvat koji je završio Ironman distancu (3,8 km plivanja, 180 km bicikla, 42,2 km trčanja) u Almere (Nizozemska) koja ima jednu od najdužih tradicija u svijetu, odmah  iza Ironman Hawaii, gdje je i nastao Ironman. Tradicija triatlona u Almere (grad blizu Amsterdama) traje od 1983 pa sve do današnjih dana. 

Čedo Paić je ostvario tada fenomenalan rezultat 10:23:21! Od ukupno 1.200 natjecatelja, Čedo je osvojio 6. mjesto u ukupnom poretku i 2. mjesto u svojoj kategoriji!

Nastupio je također i sljedeće godine. Te 1986 godine Paić je u razmaku od samo mjesec dana nastupio na 2 Ironmana (Nizozemska i Švedska)U 08/1986 na Ironmanu – Sater, Švedska okupila se tadašnja cijela elita, sve pioniri Ironmana: Dave Schot (6x svjetski Ironman prvak, nadimak: The Man),Mark Allen (6x svjetski Ironman prvak), Schot Tinli (2x svjetski Ironman prvak) Schot Molina (1x svjetski Ironman prvak, nadimak: Terminator)kao i brojni drugi: Rob Barel, Gregor Stam, Karin Beker…U drugom krugu koji je iznosio 8 km Paića pristiže za cijeli krug jedan od svjetskih ponajboljih triatlonaca Schot Molina i ruši se ispred Paića. Paić se zaustavlja, pokušava mu pomoći, ali Molina odustaje, a Paić nastavlja i ulazi u cilj ispred Moline! Paić je do 1988 bio ukupno 5x Ironman finisher, a nakon toga je počeo nizati maratone. Svojoj kolekciji uspjeha je pridodao i 33 martona, svi ispod 3h! (1988 na prvom maratonu u New Yorku istrčao je  izvanrednih 2:42:50!)

04.08.1996 (u 50 godini života) povodom proslave oslobodilačke akcije Oluja i Dana Domovinske zahvalnosti bio je prvi Hrvat koji je odradio duatlon pretrčavši od Šibenika do Knina dionicu dugu 56 km u vremenu 4:16h (na 38°C) i vratio se na biciklu nazad u Šibenik, a društvo su mu činili biciklisti BK Šibenik (15) i BK Marjan (2)

Zanimljiv je bio prvi TV prilog o triatlonu iz 1985 – Čedo Paić na HRTu priča o triatlonu, a Drago Ćosić zaključuje emisiju: brakovi triatlonaca su ozbiljno uzdrmani; a ljuljaju se poput njih samih kad ulaze u cillj. Samo u Nizozemskoj na pomolu je rastava kod polovice onih koji se bave triatlonom! Zato dobro provjerite svoje bračne veze prije nego krenete na trening

Svoju ljubav prema sportu i atletici Čedo Paić uspješno već godinama prenosi na najmlađe stvarajući  od njih nacionalne, svjetske i olimpijske pobjednike.

26.04.1981. u Hrvatskoj se okuplja grupa plivača Mladosti koja se organizirano počela baviti trčanjem: Borko Prvan, Marijan Pedišić  i Nenad Ivanković koji su ujedno i utemeljitelji triatlona u Hrvatskoj. Godišnji ciklus treninga je bio podijeljen na 4 dijela: Prvi dio – naglasak je bio na treningu po programu za maraton – uvjek u travnju mjesecu. Najčešće je to bio maraton u Beču. Zatim se naglasak prebacivao na trening triatlona za ljetne mjesece kad su nastupali na raznim triatlonskim natjecanjima. Jesenski dio je opet naglasak bio na trčanju, gdje je glavna utrka bila Zagrebački maraton i polumaraton te Starek polumaraton nešto kasnije u kalendaru. A početak zime je bio posvećen treningu skijaškog trčanja za maratone u siječnju mjesecu.

Marijan Pedišić je u mladosti bio izvrstan plivač koji je 1973. srušio čak i rekord Veljka Rogošića u bazenu na 1,500 m (koji je u to vrijeme bio svjetska klasa). Inače, osim što je bio izvrstan triatlonac, Pedišić je slovio i za jednog od najboljih hrvatskih odvjetnika (bio je u odvjetničkom timu obrane generala Ante Gotovine).

Nenad Ivanković je poznato i cijenjeno ime hrvatskog novinarstva: glavni urednik Vjesnika (90ih), novinar godine, dvostruki svjetski novinarski prvak u skijaškom trčanju, osnivač boksačkog kluba…

Borko Prvan, nakon uspješne plivačke karijere okreće se triatlonu i bit će dosljedan sudionik i inicijator ili kreator gotovo svih važnijih triatlonskih i multisport događanja u Hrvatskoj. 1984. do naših budućih triatlonaca stiže glas o Šibenčaninu Čedu Paiću nastanjenom u Nizozemskoj koji se bavi novim sportom – triatlonom te kod njih  raste zanimanje za novi sport. Pada dogovor da se kupe cestovna bicikla za utrke i da se okušaju u ovom sportu, a dogovor je realiziran u kolovozu sljedeće godine.

24.08.1985  na Bledu (Slovenija) bio je prvi službeni nastup Hrvata (iz Hrvatske) na triatlonu koji je obuhvaćao: 2,150 km plivanja, 64 kilometara bicikla i 15,5 km trčanja u sastavu: Prvan, Pedišić, Ageejev i Tumara.

Na 5. Plitvičkom maratonu u 10/1986. susrele su se naše triatlonske legende: Čedo Paić (maraton – završio za 2:42h!) te  Borko Prvan i Marijan Pedišić (polumaraton) te koriste priliku da razmjene iskustva iz triatlona.

Legendarna je tadašnja Čedina izjava: “Momci, ako se mislite baviti triatlonam obavezno morate trčati maraton.”

1987.  u Rovinju je organiziran prvi triatlon u Hrvatskoj

1988. Prvi nastup Hrvata na prvenstvu Europe (u sklopu reprezentacije Jugoslavije; Pedišić – 80, Prvan – 86, ali Prvan diskvalificiran zbog vožnje u zavjetrini)

1989. – Prvi nastup jednog Hrvata na dugom triatlonu (4 km plivanja, 120 km bicikla, 32 km trčanja),  Nice (Francuska) –  Borko Prvan (u sklopu reprezentacije Jugoslavije)

1992. Prvi nastup Hrvata pod hrvatskom zastavom na Ironman distanci  (Pedišić – 9.52h i Prvan – 10.33h u Rothu, Njemačka)

1993.  Prvi službeni nastup pod hrvatskom zastavom na prvenstvu Europe (Borko Prvan na veteranskom prvenstvu u Szombathelyu, Mađarska)

1993. Povijesni nastup Marijana Pedišića na svjetskom prvenstvu u Ironman-u na Hawajima, SAD (12. mjesto u kategoriji M35 u vremenu 9:34:12); kvalificirao se za to SP s vremenom 9:11h (što ujedno bio i državni rekord)

1993. osnovani prvi triatlon klubovi (TK Zagreb i TK Pula)

1994. Borko Prvan osvojio prvu medalju na Prvenstvu Europe u triatlonu za Hrvatsku (brončano odličje u kategoriji Master I, srednji triatlon 2.5-90-21, Novo Mesto, Slovenija);

1994. u Puli osnovan Hrvatski triatlonski savez (osnivači su bili klubovi: TK Zagreb, TK Pula, TK Rovinj i TK Stubica)

1994. Prvi nastup Hrvata na svjetskom prvenstvu – dugi triatlon – Nice, Francuska (4 km plivanja, 120 km bicikla, 32 km trčanja),  u sastavu Pedišić (4. u kategoriji), Prvan,  Gajski

1995. prvo državno prvenstvo – sprint triatlon na Jarunu; pobjednik Pedišić, ispred Prvana

2000. Prvi nastup Hrvata na prvenstvu Europe u zimskom triatlonu – trčanje, mtb i skijaško trčanje (Prvan i Pedišić); Prvan 5. u kategoriji

M45
2002. Osvojena prva zlatna medalja za Hrvatsku na prvenstvu Europe (Tanja Primožič u veteranskoj kategoriji, u Gyoru, Mađarska)

2002. organiziran je na Jarunu prvi EKVILATERALNI TRIATLON, gdje su sve tri discipline vremenski približno jednako ograničene: 1,5 km plivanja, 12.5 km bicikla i 5 km trčanja, za razliku od svih ostalih triatlona gdje je plivanje diskriminirano u odnosu na druge dvije discipline.

11.07.2004. Prva Hrvatica koja je završla Ironman – Višnja Škevin (TK Zagreb) u vremenu 12:34:29 – u Klagenfurtu, Austrija

26.05.2006. prvi Hrvat koji je završio dvostruki Ironman – Josip Dikon – (Nuelenbach, AUT)

25.08.2007.  Split,  prvi Hrvatski grad koji je u organizaciji TK Split dobio Europski kup

Dejan Patrčević
(rođ. 02.11.1975; nadimak: Anakin)

Prvi je hrvatski profesionalni triatlonac sa značajnim uspjesima u ITU Svjetskom triatlon kupu i Ironmanu. Ujedno je i prvi hrvatski licencirani ironman trener (licenciran od Ironman U University). Osnivač je i trener u Adriatic Coaching. Po zanimanju je diplomirani arhitekt.

2004 prvi hrvatski ITU rangirani triatlonac (top 20 na ITU Svjetskom kupu – 19 nakon kupa u Rio de Janeiro)

2008. Dejan Patrčević plasirao se kao 23. na Svjetskom prvenstvu u Ironmanu, što je najbolji rezultat koji je neki Hrvat postigao na Ironman Svjetskom prvenstvu. Te godine Dejan je bio 11. Europljanin u poretku na Svjetskom prvenstvu.

2011. Dejan Patrčević je postavio hrvatski Ironman rekord 8:12:18 h (KMD Challange, Copenhangen)

2016 – Vrijedno je istaknuti da je Patrčević pobijedio u cestovnoj utrci Wings for Life World Run u Zadru pretrčavši distancu od 56 km

Karla Čović

U  austrijskom Bad Blumau 18.07.2019. uspjela je završiti peterostruki Ironman utrku!!!!! Kad vidite brojeve, nećete moći vjerovati: 41-godišnja Varaždinka je čak 19 kilometara plivanja (u 25 m bazenu! / 760x), 900 kilometara vožnje bicikla i 211 kilometara trčanja prošla za 137 sati, 36 minuta i 22 sekunde. Fenomenalno! Utrkivala se gotovo šest dana i prešla 1,130 kilometara!

Godinu dana prije, na Svjetskom prvenstvu u ultra triple Ironmanu u austrijskom mjestu Roger Bad Blumau osvojila je 2. mjesto, a 2017. je bila treća!

Karla radi kao trenerica plivanja na varaždinskim gradskim bazenima. Triatlonom se bavi od 2011. Prvi ironman završila je 2012. Dvostruki 2013. Trenira sama, bez trenera.

Željka Šaban Miličić

Željka je počela trenirati triatlon 2005, a prvu Ironman utrku je završila 2009. (Ironman Austrija). Prva je Hrvatica koja je odradila Ironman za manje od 12h.

06.10.2019. je postavila hrvatski rekord u Ironmanu 9:19h (Ironman Barcelona).

2016 je bila pobjednica utrke Wings for life Zadar.

Željka Šaban je bivša plivačica. Po zanimanju je profesorica kineziologije. Trenutno zaposlena kao trenerica u Triatlon klubu Swibir.

Andrej Vištica
(rođen je 31.05.1983. u Ljubuškom).

U triatlonu je od 2006, a profesionalno od 2014. Višestruki je prvak Hrvatske u srednje dugom triatlonu. Po zanimanju je diplomirani ing. elektrotehnike i računarstva.

Značajni rezultati:
1. mjesto Europsko prvenstvo u dugom triatlonu (Ironman distanca), 2013, Vichy, Francuska
1. mjesto Embrunman, Francuska 2015 (jedan od najtežih triatlona u svijetu)
1. mjesto Challenge Vichy, Francuska 2014
2. mjesto Embrunman 2016 i 2017
2. mjesto Ironman Wales 2015
3. mjesto Ironman UK 2016
3. mjesto Ironman Italija 2017

Na svjetskom Ironman prvenstvu održanom u Koni, Hawaii, SAD 2016. godine Andrej je zauzeo 36. mjesto u konkurenciji 2.316 natjecatelja.

Prema podacima za 2020 u Hrvatskoj je bilo registrirano 33 triatlon kluba. Prema kalendaru Hrvatskog triatlonskog saveza godišnje se organizira 20ak natjecanja na nivou Hrvatske u triatlonu, duatlonu i aquatlonu.

KONTAKTIRAJTE NAS…

TRIATLON KLUB IMOTSKI
GLAVINA DONJA 130
21260 IMOTSKI
E-MAIL: tki@tkimotski.hr

OIB: 59453420567
IBAN: HR15 2407000 1100190952
SWIFT: OTPVHR2X

Predsjednik kluba

Matko Divić
M. +385 (0)91 529 5730

11 + 15 =